U četvrtak, 4. rujna u 19 sati, u Galeriji umjetnina u Splitu otvara se izložba source–archive B/FA–A(SA/EMS). Umjetnik, Petar Vranjković, polazeći od predmeta koji se pod nerazjašnjenim okolnostima i u neutvrđeno vrijeme našao u njegovom posjedu razvija rad koji uznemiruje arhiv kao mjesto diskurzivne moći i u njemu otvara prostore za spekulativne interpretacije koje nose i utopijski potencijal. Sam postav rada sastoji se od tri tapiserije te tri manja artefakta, jedan iz privatne zbirke umjetnika, druga dva iz zbirke Etnografskog muzeja Split.
Izložba se može razgledati do 28. rujna, u radno vrijeme Galerije umjetnina - od utorka do nedjelje, od 10 do 18 sati.
Radom source–archive B/FA–A(SA/EMS), segmentom višegodišnjeg istraživačkog projekta "Source–archive: Oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu", Petar Vranjković se predstavlja kao umjetnik – istraživač, arhivist i pripovjedač. Postav obuhvaća tri tapiserije te tri manja artefakta, ista ona koja su prikazana i na tapiserijama, kao i popratne legende. Od izloženih artefakata jedan nam stiže iz privatne zbirke umjetnika, dok su druga dva posuđeni iz zbirke Etnografskog muzeja Split.
Polazna točka rada je autorov artefakt, koji se pod nerazjašnjenim okolnostima i u neutvrđeno vrijeme našao u njegovom posjedu. S vremenom mu je prirastao srcu, te je upravo taj afektivni odnos pokrenuo umjetnički proces. Dodatno ga možemo opisati kao kameni predmet veličine šake u kojemu su urezani oblici koje prepoznajemo kao oko i usta. Oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu – utvrdio je umjetnik.
Samim postavom dominiraju tri tapiserije, na kojima autor, posredstvom fotografije, prikazuje izložene artefakte. Format tapiserija povijesno se afirmirao kao pripovjedački, kroz svoje figuralne prikaze stoljećima je sudjelovao u proizvodnji povijesti nacija. Ovdje pak, ulogu pripovjedača preuzima umjetnik a narativ koji gradi je promišljanje o arhivima iz manjinske pozicije, pa su tako tapiserije kao pseudo-povijesni artefakti u funkciji arbitara tog spekulativnog narativa.
Izloženi radovi oslanjaju se na digitalnu bazu podataka koju umjetnik formira referirajući se na ustaljene arhivističke prakse – source–archive.com. Prvi unos je Unknown, Object in the Shape of a Bird and/or Fish, Unknown, Unknown, Unknown, B/FS–A0001 – tj. autorov artefakt koji oblikom podsjeća na ribu i/ili pticu. Slijede unosi artefakata odabranih po ključu sličnosti, predmeta koji su u raznim muzejskim zbirkama katalogizirani kao riba ili ptica. Gradeći arhiv koji polazi od artefakta a čije značenje počiva na osobnom, afektivnom i efemernom, autorovo arhivističko djelovanje kritički se odnosi prema ideji arhiva kao mjesta diskurzivne moći, onako kako ga je definirao Michel Foucault u Arheologiji znanja (1969.), gdje je utvrdio da arhivi određuju što uopće može biti rečeno, pokazano i mišljeno u određenom povijesnom trenutku.
U duhu post-Foucaultovskih teorija koje uključuju i perspektive kvir arhivistike, za autorov rad ključno je promišljanje Ann Cvetkovich koja u radu An Archive of Feelings (2003.) afirmira afekte i svakodnevicu (čiji nositelji između ostalog mogu biti i efemerni predmeti) i to kao legitimne elemente alternativnih arhiva koji imaju potencijal propitivanja čija sjećanja bilježe, a čija izostavljaju institucionalni arhivi. Dok se Cvetkovich fokusira na traumu i kvir-feministička kulturna sjećanja kojima se arhivi tradicionalno opiru, Vranjkovićev rad ne bavi se partikularnim manjinskim osjećajima, traumama i sjećanjima, već ih u svojoj poetskoj praksi apstrahira u afekt prema jednom efemernom artefaktu kojeg onda uzima kao polaznu točku novog umjetničkog arhiva. Nadalje, razumijevanju Vranjkovićevog promišljanja arhiva doprinosi koncept efemernog kao dokaza. Premda se sam rad ne realizira u mediju performansa na kojem je izgrađen koncept, rad metaforički proširuje koncept kojim se José Esteban Muñoz bavi u tekstu Ephemera as Evidence – Introductory Notes to Queer Acts (1996.), gdje objašnjava kako upravo nevažni, beznačajni predmeti nepostojanog značenja mogu biti vrijedni dokazi marginaliziranih perspektiva koje su isključene iz tradicionalnih arhivističkih praksi. Kao što je to slučaj i u interpretaciji uz pomoć Cvetkovich, tako se i uz pomoć Muñoza Vranjkovićeva umjetnička praksa afirmira kao kritički odnos prema arhivu kao instituciji, pa time uz poetsku ima i političku komponentu.
Nadalje, Muñoz u ovom ali i drugim tekstovima kao što je Cruising Utopia (2009.) efemernom pripisuje utopijski potencijal koji se očituje i u Vranjkovićevom radu. Uspostavom digitalne baze podataka, virtualnog arhiva artefakata koji zaboravljeni i nevidljivi leže u muzejskim zbirkama širom svijeta, te njihovim povremenim izlaskom u galerijske i muzejske prostore kao što se zbiva prilikom ove izložbe, autor uznemiruje arhiv kao mjesto diskurzivne moći i u njemu otvara prostore za spekulativne interpretacije koje nose i utopijski potencijal.
Izložba je dio programske linije qIZLOŽBE kolektiva queerANarchive a realizira se u suradnji s Galerijom umjetnina. Programske linije qIZLOŽBE i qRADIONICE realiziraju se uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija, Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Splita. Rad kolektiva queerANarchive financijski podržava Zaklada Kultura nova.
Also check out other Arts events in Split, Literary Art events in Split.
|
