Autori teksta: Eva Mahkovic, Ula Talija Pollak, Jakob Ribič, Matjaž Berger
Režija: Matjaž Berger
Uloge: Gregor Čušin, Svit Stefanija, Gaja Filač, Barbara Ribnikar, Mojka Končar, Tina Resman, Jana Menger, Mario Dragojević, Gregor Podričnik, Timotej Novaković, Gregor Luštek
Koreografija: Gregor Luštek
Glazba: duo Silence
Scenografija: Simon Žižek, Matjaž Berger
Kostimografija: Ina Ferlan
Jezično savjetovanje: Barbara Rogelj
Znakovni jezik: Mojca Korenjak
Borilačke vještine: Toni Turk
Kreativni dizajn: Eva Mlinar
Garderoba: Nataša Recer
Produkcijski tim Anton Podbevšek teatra
Produkcija: Anton Podbevšek Teater; u suradnji s Cankarjevim domom Ljubljana
Priznanja: dr. Matjaž Jager, dr. Katja Šugman Stubbs, dr. Aldo Milohnić, Boksački klub Boxeo Novo Mesto, Huiqin Wang
O predstavi:
Bertolt Brecht (1898. – 1956.) bio je čovjek kazališta, pravi homo theatralis , redatelj, dramatičar, dramaturg, teoretičar i reformator kazališta. Bio je i pjesnik i pisac. Ali koji je od njih bio prije svega – to je možda nemoguće utvrditi s apsolutnom jasnoćom. Fredric Jameson stoga predlaže da o „Brechtovom kompleksu“ govorimo kao o skupu heterogenih, diskontinuiranih i fragmentiranih slojeva povijesti – uostalom, takva montaža kontradiktornih fragmenata bila je i Brechtova omiljena kazališna i umjetnička forma. Otprilike u isto vrijeme, Alain Badiou brani sličan stav, naime da Brechta uzimamo kao „emblematsku figuru dvadesetog stoljeća“. Oba autora, Jameson i Badiou, stoga polaze od zaključka da se Brechtov život podudara s poviješću stoljeća kojem je pripadao. Stoga ne postoji jednostavno razdvajanje života i vremena Bertolta Brechta, nema nepremostivog jaza, upravo suprotno – veznik u naslovu predstave sugerira da postoji nepovratno dijalektičko ispreplitanje između njih dvoje, da ih se mora razumjeti u njihovom zajedničkom, međusobnom utjecaju i da stoga ne možemo govoriti o jednom, a da ne kažemo nešto i o drugome. Predstava Život i vrijeme Bertolta Brechta stoga nije klasična biografija, koliko god puna zanimljivih i neobičnih anegdota, mitova, legendi i gotovo potpuno nevjerojatnih sudbina u Brechtovom slučaju. Umjesto toga, to je pokušaj da se nešto kaže zajedno s Brechtom i kroz njega o povijesnom kontekstu u kojem je živio, o fašizmu i egzilu te o mračnim vremenima u kojima je razgovor o drveću, kako je Brecht napisao u svojoj poznatoj pjesmi "Rođeni iza nas", značio šutnju o tolikim lošim djelima. Štoviše, možda je inscenacija pokušaj historizacije, te karakteristične Brechtove tehnike otuđenja, čiji je učinak da govorimo o događajima iz prošlosti kako bismo s mentalne i vremenske distance rekli nešto o događajima naše sadašnjosti.
Istovremeno, predstava pokušava dekonstruirati mit o Brechtu-kao-geniju, velikom autoru i iznimnoj pojedincu. Sve su to ideološke kategorije koje su se opirale Brechtu i koje su se oko njega plele tijekom njegova života, a koje su se posebno proširile nakon njegove smrti. Brecht ne predstavlja naziv samo individualnog, već prvenstveno kolektivnog autorstva, te tako, u eri hiperindividualiziranog i atomiziranog društva, omogućuje novo promišljanje različitih vrsta kolektivnosti. Umjetnost – a posebno kazalište – je kolektivni rad, s naglaskom na obje riječi. Brechtovo kazalište stvorila je zajednica brojnih suradnika, a istovremeno je to bio vrlo precizno organiziran, predan i požrtvovan rad . Bertolt Brecht tako prvenstveno predstavlja naziv radionice ili Werkstatta , kojem su mnogi Brechtovi suvremenici doprinijeli, mnogi samo neizravno, kroz rasprave i razgovore koje su s njim vodili i iz kojih je kasnije crpio inspiraciju, dok su drugi sasvim izravno. Ključne u tome bile su Brechtove suradnice, Helene Weigel, Ruth Berlau, Margarete Steffin i Elisabeth Hauptmann, koje je povijesna naracija o Brechtu stalno marginalizirala na raskrižju buržoasko-patrijarhalnog entuzijazma za (muškim) Pojedincem.
Predstava Život i vremena Bertolta Brechta prvenstveno se fokusira na Brechtovo razdoblje egzila (od 1933. do 1949.). Upravo u tom vremenu, koje je ujedno bilo i razdoblje fašizma i Drugog svjetskog rata, Brecht je stvorio temeljne koncepte epskog ili dijalektičkog kazališta, poput pojma otuđenja ili Verfremdunga , a istovremeno je napisao oba svoja ključna teorijska djela, Kupnju mjedi i Mali organon za kazalište , kao i svoje takozvane "velike drame", poput Galilejevog života, Dobrog čovjeka iz Sečuana, Kavkaskog kruga kredom i Majke Hrabrosti i njezine djece. Ako europska kazališna tradicija doista uvelike proizlazi iz baštine Brechtova kazališta, onda ne smijemo zaboraviti da je ona proizašla upravo iz iskustva egzila, te se u tome može prepoznati jedna od ključnih političkih poruka i za danas.
Sve te narativne niti isprepliću se kroz montažu različitih fragmenata i materijala: pjesama, svjedočanstava, dnevničkih zapisa, filozofskih citata, transkripata sudskih saslušanja, popisa, memoara i pisama. Na taj način predstava ne samo da govori o Brechtu, već to pokušava učiniti na potpuno brechtovski način tijekom cijelog trajanja.
Jacob Fisher
You may also like the following events from CENTAR ZA KULTURU KORČULA:
- Next Friday, 4th July, 09:00 pm, KINO MEDITERAN / Odakle vjetar dolazi / Ljetno kino in Orebic
- Next Friday, 4th July, 09:00 pm, Izložba fotografija / HUEMAN, Nijansa čovjeka / Petar Kosović in Orebic
- Next month, 9th July, 08:00 pm, Kazališna predstava za djecu / Ne može (3+) / Boom! Teatar in Orebic
